Lika za vikend

Povratak u Liku nakon dvije godine.
Odlučili smo posjetiti brdo Zir, koje godinama gledamo na putu prema moru, onako u prolazu. Još kao klinca me fascinirao taj prizor velike stijene koja stoji sama usred Ličkog polja.
Dogovor da ćemo posjetiti Zir pao je prije dvije godine, a odluka da idemo - doslovno dva dana prije izleta.
Na kavi u kvartu rezervirali smo si mjesto u pizzeriji Ruspante. Jer kada si u Lici, na putu prema Gospiću, grijeh je ne stati u Sinac, iskusiti Majerovo vrelo i okusiti jednu od najboljih pizza u Hrvatskoj.
Nakon rezervacije klope (prioriteti), red je došao i na smještaj.
Rezervirali smo apartman u Gospiću, jednim dijelom zbog blizine svih lokacija koje su nam bile zanimljive za obilazak, a drugim dijelom zbog toga što vučem korijene od tamo, pa mi je uvijek drago provesti vrijeme u gradu.

Subota ujutro, spremanje, srećom ide se na jedno noćenje, pa nema puno stvari. Torbe stavljamo u auto i krećemo prema benzinskoj po gorivo. Dizel za auto i kava za nas.

Nakon ugodne vožnje bez gužve na cesti, stižemo u Sinac oko 12:15 sati, rezervacija stola je u 13:00, pa imamo vremena otići do Majerovog vrela, lupiti koju fotku i nezaobilazni selfi.

Lijepo je vrijeme i puno je ljudi na vrelu, pa zbog toga nije doživljaj kao zadnji put kad smo bili ovdje. Ipak, sreli smo i neka poznata lica. 🙂
Srećom nakon što smo ručali, ponovno smo otišli do vrela i u tom trenutku bili potpuno sami. Žubor Gacke, mlinovi, priroda. Milina.

Odlazimo iz Sinca, vozimo se prema smještaju kroz lička sela i primjećujemo lijepe kuće i uredna dvorišta, kao kontrast napuštenim domovima iz nekih drugih vremena.
Stižemo u Gospić, na brzinu obavljamo kupovinu i stižemo u apartman. Imamo pola sata za osvježiti se i krećemo prema brdu Zir.

Brdo Zir nalazi se pola sata vožnje od Gospića, a zadnjih 5-6 kilometara vozi se po makadamu. Cesta nije zahtjevna, ali vožnja bi bila ugodnija u nekom terencu po putu punom rupa i oštrog kamenja.
Na Zir se može doći i pješice, što nama nije dolazilo u obzir niti na tren jer nam je kondicija upitna, poveli smo psa, a i došli smo fotkati, ne deprimirati se. 😅

Vadimo fotoaparate, dižemo dron, krećemo.
Lokacija je jako lijepa, brdo Zir djeluje jednako impresivno i s druge strane (one koja se ne vidi s autoceste na putu za more).
Ponovno smo u prirodi, tišina koju naruši jedino simpatičan zvuk krava u daljini i naš dron u niskom letu, koji, nadamo se, ne smeta ljudima koji žive u blizini.

Fotkamo prve kadrove i čekamo zalazak sunca, u nadi da će se sve posložiti za savršenu fotku.

Zalazak je malo zakazao, ali zadovoljni pofotkanim i snimljenim, pakiramo stvari u auto i lagano krećemo natrag prema Gospiću, po istoj onoj makadamskoj cesti, na zasluženi odmor uz Kasačko pivo i gledanje finala Eurovizije. #rimtimtagidim 😼

Sljedeći dan ustajanje i jutarnja kava (u The Highlander pub-u) na kojoj smo, uz pomoć googla, odlučili posjetiti park šumu Jasikovac. Radi se o uređenjoj šetnici usred šume, nedaleko centra Gospića.

Šetnica ima sprave za trening, košarkaško igralište, malu stijenu za penjanje, igralište za djecu i sjenice za skrivanje od sunca.

Ostali smo tamo nekih sat i pol i otišli ugodno iznenađeni.

Sljedeća stanica bila je autopraonica, da osvježimo auto prije povratka u Zagreb.

Na putu prema Zagrebu stali smo uz obalu rijeke Like, još malo se opuštali u hladu i uslikali par kadrova lijepog krajolika.
Stali smo i u Perušiću kako bismo snimili Tursku kulu, no to smo brzinski odradili, nismo se dugo zadržavali.

Sjeli smo u auto i zadovoljno krenuli doma, znajući kako smo kvalitetno iskoristili vikend.

Lika je svakako preporuka za istraživanje i izlete. Možda se ne radi o razvikanom kraju kao što je naša obala, ali ima predivnu prirodu, a vrijeme tamo kao da uspori i dozvoli vam da doživite krajolik i trenutak u kojem jeste.

 
Previous
Previous

Kompakt za svaki dan

Next
Next

Fotoaparat koji daje "ono nešto”