Fotoaparat koji daje "ono nešto”

Canon Cybershot s120

Zašto pisati tekst o 11 godina starom Point-and-Shoot fotoaparatu?
Odgovor: YouTube :)

Gledajući fotografe na YouTubeu vidio sam kako je sada postao trend otkrivati stare, jeftinije fotoaparate i tražiti "ono nešto" u njima.

Iskreno, podlegao sam trendu, pa sam počeo razmišljati o nekom manjem kompaktu koji bi bio taman za džep da ga mogu koristiti kao fotić za svaki dan.

Svakodnevno istraživanje cijena na stanicama s rabljenim fotoaparatima mi je postao mini hobi i nada da bi se možda mogao naći neki primjerak po razumnoj cijeni.

Zapeo sam za Ricoh GR3 zbog aps-c senzora u malom kompaktnom tijelu, ali odustao nakon što sam vidio cijene koje su mi ipak bile previsoke.
Bilo je tu i malih Lumixa, Olympusa i Fuji-a, da bi na kraju svoj kompaktni fotoaparat za svki dan "pronašao" doma, na polici iznad radnog stola.

Najjeftinija opcija je ispao fotoaparat koji sam kupio prije desetak godina kao zamjenu za Canon sx210 IS.

Radi se o Canon Cybershot s120 point and shoot fotoaparatu s nekoliko modova rada, pa tako i onim koji najviše koristim, manualnim modom.

Kvaliteta izrade je na visokom nivou.
Gumbi, kotačići i druge kontrole imaju taj, rekao bih skoro pa premium osjećaj.
Ima pop-up bljeskalicu koja se aktivira prekidačem sa strane i vrlo brzo je spremna za rad. Osobno je ne koristim, ali dobro je znati da je tu ako zatreba.
Jedini minus u izradi naveo bih ljuštenje boje, što je na kraju ispao plus, jer sada meni osobno fotoaparat izgleda još bolje.

Fotoaparat je vrlo jednostavan za korištenje, ring na objektivu je moguće podesiti na mod koji vam najviše odgovara. U mojem slučaju to je otvaranje/zatvaranje otvora blende. Također ima Wi-Fi, zaslon u potpunosti osjetljiv na dodir, kako za navigaciju kroz menu tako i za fotkanje pritiskom na ekran.

Objektiv raspona od 24-120mm f/1,8 na širem kraju i f/5,7 na najdužem kraju, stvara vrlo pristojne fotke, dok ima dovoljno svjetla. Raw file-ovi imaju dovoljno podataka za kasniju obradu u LR, koji je itekako potreban, pogotovo kad krene padati mrak i morate dizati ISO preko 3200. U tom slučaju denoise funkcija je obavezna jer slike imaju puno šuma.

Makro izvedba je impresivna. Na FF ekvivalentu od 85 mm minimalna udaljenost od subjekta je oko 18 cm, što daje zadovoljavajuću izvedbu izbliza.

Autofocus po mojem iskustvu odradi posao kao nezadovoljan radnik, znači vrlo polovično.
Hit and miss, ne pretjerano pouzdan.
To i nije neki problem jer ovo je fotoaparat s kojim se treba potruditi za dobru fotku, barem tehnički ispravnu fotku.
Nekako je veće zadovoljstvo dobiti dobru fotku koristeći ovakvu kameru, a isto zadovoljstvo osjetim i kada koristim stari Helios 44M 58mm f2.0 objektiv na svojim fotoaparatima.

Zašto uopće koristiti takav fotoaparat pokraj mobitela koji je uvijek u džepu i k tome ima odličnu kameru?

To je pitanje s kojim se i ja često borim, jer realno od svih kamera koje imam najčešće koristim upravo onu na mobitelu.
Ipak, mišljenja sam da je fotoaparat - fotoaparat i da fotkanje njime daje "ono nešto", a to nešto je valjda zadovoljstvo da si ipak morao dati dio svog znanja za tu fotku, umjesto da mobitel odradi veći dio posla za tebe.

Ovaj tekst nije review ili uvjeravanje vas ili samoga sebe kako taj stari fotoaparat ima neku davno zaboravljenenu magiju u sebi.

Radi se o fotoaparatu solidnih karakteristika, čak i u današnje vrijeme, no radi se i o aparatu s kojim usporite. Više se koncentrirate na stvari o kojima možda ni ne razmišljate, jer su nas moderni fotoaparati razmazili. Nema tu "run and gun" fotkanja. Stani, pripremi se, fokusiraj na vrijeme i na mjesto gdje je potrebno. Provjeri fotku, shvatiš da je mutna, ponovi radnju, scena se promijenila, moment je prošao, shit :)

Za kraj radi se o zgodnom fotoaparatu za iskušavanje samog sebe kao fotografa i testiranje svojih sposobnosti na nečemu što ne košta velike novce i nije ni blizu high end kamera, a stane u džep i uvijek je pri ruci kada zatreba.