London, napokon

Od kad sam počeo fotografirati street fotografiju i razvijati svoje vještine street fotografa želja mi je bila posjetiti jedan od velikih svjetskih gradova i testirati naučeno u takvom okruženju. Grad pun povijesti i lokacija netipičnim onima koje sam do tada fotkao bio je logičan izbor. Taj grad je, naravno, London.

Ideja za posjetiti London traje već nekoliko godina, no svaki put bi se nešto ispriječilo i put je morao biti pomaknut.

2024. je godina kad se sve posložilo, nikakve bolesti, virusi, pandemije ovoga puta nas nisu spriječile :)

Tjedan dana prije puta isplanirali smo lokacije koje bi vrijedilo posjetiti, kako s fotografske strane, tako i one turističke. Bio bi grijeh doći u takav grad i gledati ga samo kroz okular fotoaparata.

Karte za avion su davno kupljene, smještaj rezerviran, kupljen je i novi kišobran jer će sigurno biti potreban zbog promjenjivog vremena. To je to! Spremni smo. Vrijeme je za London 🙂

U ranim jutarnjim satima poletjeli smo iz zagrebačke zračne luke prema Londonu.
Let je bio ugodan uz povremene turbulencije.
Sletjeli smo u zračnu luku Stansted, brzinski pokupili svoje torbe i sjeli na vlak Stansted Express koji nas vozi direktno na Liverpool Street Station, gdje ostavljamo naše torbe na čuvanju i krećemo u mini razgledavanje Londona.

Nakon izlaska iz Liverpool Street Stationa prvo što sam ugledao bio je klasični crveni double decker bus i taj tren zapravo shvaćam da sam napokon u Londonu!
Brzinski sam izvukao mobitel iz džepa i uslikao prvu fotku u Londonu.
Prvi dan je bio kombinacija oduševljenja gradom i umora od puta nakon neprospavane noći. Iz tog razloga nismo dugo bili u gradu, već smo nakon fotkanja i klope odlučili otići do našeg smještaja, napraviti check in i malo odmoriti.

Kvart u kojem smo odsjeli svih šest dana bio je Forest Gate, metro linijom udaljen 30-40 minuta od Liverpool Street Stationa, a samim time je dobro povezan i s ostatkom grada.
Smještaj je bio ugodan sa svime što nam treba za boravak u Londonu, na dvije-tri minute hoda su svi sadržaji, dućani, restorani, bircevi, pa i metro stanica, što je bio veliki plus.
Kvart je, pak, poprilično živopisan 😅 Miks je to svih vjera, rasa, uvjerenja.

Mogu pohvaliti lokalnu "Forest Tavern" koja nam je bila baza dok smo bili u Forest Gate-u.
Ima velik izbor odličnih domaćih pivi. Slično je i s klopom, no to je nešto u što je, kasnije ćemo se uvjeriti, normalno u Londonu.

Čuo sam priče kako engleska hrana nije neka sreća, ali mi nismo imali takvo iskustvo. Sve što smo probali u tih šest dana je bilo ukusno!

Drugi dan smo odmorni i svježi bili spremni za istraživanje grada po planu koji smo ranije pripremili, ali prvo, naravno, doručak.

Za doručak smo odabrali Sky Garden i restoran Darvin, koji se nalazi na 36. katu. Kombinacija engleskog doručka i jaja Benedikt s pogledom na London je posebno iskustvo.

Nakon doručka spustili smo se stepenicama na 35. kat gdje je vidikovac s kojeg je pogled na grad još ljepši. Nakon opuštanja uz kavu i pogled na grad te, naravno, malo fotkanja, odlazimo u obližnji vrt - St. Dunstan in the East Church Garden. Radi se o crkvi koja je velikim dijelom uništena u Drugom svjetskom ratu, a ruševine su danas javni vrt i zelena oaza u kojoj se možete doći opustiti i skloniti od gradske buke.

Potpuno drugačija vibra od St. Dunstana je na lokacijama koje smo sljedeće obišli, a to su redom turističke atrakcije i samim time gužvovite i bučne. To je nezaobilazni Big Ben, koji je stvarno impozantan uživo (sličan osjećaj imao sam kad sam vidio kosi toranj u Pisi), tu je i London Eye na koji nismo išli jer je skup i redovi su ogromni, a mi smo svoj pogled već apsorbirali na Sky Garden-u 🙂
Buckingham palace, Trafalgar square također su puni ljudi i ne mogu reći da su me se dojmili, ali kad si već tamo - red je pogledati.

Piccadilly Circus je bio sljedeći na redu, no prije njega smo sjeli u The Ship & Shovell pub na okrijepu odličnom domaćom pale ale Outland pivom. Interijer pub-a je baš tipičan engleski, odnosno to je ta slika koju imam u glavi kad čujem riječ Pub. 🍻 Stari drveni stolovi i stolci, starija gospođa na tap-u koja toči pive, gospoda sa strane se smiju i pričaju dogodovštine, baš dobra atmosfera.

Za kraj dana smo ostavili kinesku četvrt koja je puna života, zanimljivih likova i povoljnije fast food klope, no tamo se nismo dugo zadržali jer je gužva bila nepodnošljiva.
Zadovoljni viđenim i umorni od hodanja krećemo prema Forest Gate-u na zasluženi odmor.

Sljedeći dan na red je došao Natural History Museum koji se nalazi u South Kensingtonu. Karte smo besplatno rezervirali tjedan dana prije puta i imali vrijeme ulaska u 12:15 sati. Stigli smo dosta ranije da popijemo jutarnju kavu i prošetamo fotićem kroz kvart. Nismo se baš informirali o kvartu prije jer je cilj bio muzej, no dolaskom u South Kensington ostali smo ugodno iznenađeni toliko da smo se na našem putovanju još jednom mimo plana vratili tamo samo da chillamo i doživimo, barem na kratko, kako je živjeti u ovom dijelu Londona.
Složili smo se kako je ovo jedino mjesto u Londonu u kojem bi mogli živjeti, od onih koje smo posjetili.

Krećemo prema muzeju i ulazimo u dvorište koje je uređeno u stilu engleskih vrtova s instalacijama kostura dinosaura. Zgrada muzeja je iz neznamkojegodine, a izgleda baš zapanjujuće, pogotovo s tom kombinacijom zelenila oko nje.
U 12:15 ulazimo u muzej koji je, ponavljam, potpuno besplatan, ali karte se trebaju rezervirati ranije ako ne želite čekati satima u redu za ulaz.
Prva stvar koju vidite na ulazu je 25 metara dugačak kostur plavog kita koji visi sa stropa muzeja.
Kad prođete ispod kostura ili ga gledate s galerije, shvatite o koliko velikim životinjama se zapravo radi.

Muzej smo posjetili primarno zbog iskopina dinosaura i cijele postave o dinosaurima.
Postava je koncipirana kao spoj pravih ostataka dinosaura i umjetno izrađenih primjeraka tih bića. Naravno dio koji ljude najviše privlači je robotizirani T-Rex u prirodnoj veličini koji se miče i ispušta zvukove. Fora ga bilo za vidjeti, ali imao sam osjećaj da sam u zabavnom parku, a ne u muzeju 😄
U muzeju bi mogli provesti sate i sate, ali nismo imali toliko vremena jer smo imali u planu posjetiti Camden Town - ludi Camden Town.

Sjedamo na Piccadilly line i krećemo prema
Camden Town-u. Nakon što smo, s presjedanjem na Leicester Squareu, stigli i izašli iz stanice isti tren smo imali osjećaj kao da smo u nekoj drugoj dimenziji, a ne u drugom kvartu istog grada. Od mirnog South Kensingtona do ludog Camden Town-a. Iskreno, očekivao sam nešto drugačiju vibru, više punk alternativnu, a manje turističku. Kao i sve ostalo, tako je i Camden Town iskomercijaliziran do ibera, alternativa i punk jesu tu negdje, vide se na momente, ali se gube u moru turista, štandova, suvenira i žicaroša.

Nakon šetnje po njihovoj glavnoj ulici i kretanja u toj ludnici naletjeli smo na pub sa simpatičnim dvorištem gdje smo sjeli na okrijepu (čitaj: pivo). Ovog puta se radilo također o pale ale pivi Camden Town pivovare. Piva je bila odlična, čaša je idealno ležala u ruci te sam je posudio na neko vrijeme. Vraćam je sljedeći put kad dođem u London (obećajem!).
Dan smo zaključili odlaskom u naš Forest Tavern, na okrijepu prije odlaska u apartman.

Četvrti dan posjetili smo poslovnu četvrt Canary Wharf. Stigli smo tamo u jutarnjim satima i gledali kako se grad budi, kako se prazne ulice i kafići pune ljudima.
Canary Wharf je novo poslovno središte Londona koje je smisleno sagrađeno i kombinacija je visokih staklenih nebodera uz Temzu i zelenih parkova te podsjeća na scene gradova na Zemlji iz Star Trek serijala. Zanimljiv kvart za street fotografe u kojem možete fotkati satima i satima, a da vam ne dosadi.
Nakon fotkanja i ručka u Canary-u odlazimo na kavu u South Kensington, a zatim prema jednoj od glavnih atrakcija u Londonu, Tower Bridge-u. Tamo pak ista situacija kao i kod ostalih turističkih lokacija, jako puno ljudi i gužve, ali uspjeli smo prošetati i napraviti dobre fotke.
Nakon što smo se spustili s mosta prema šetnici uz Temzu, odlučili smo čekati zalazak sunca koji se na kraju nije manifestirao kako smo priželjkivali, no ipak bio je to još jedan lijep dan koji smo završili s klopom i noćnim fotkanjem kod Liverpool Street Station-a.

Predzadnji dan red je došao na posjet legendarnom teniskom kompleksu u Wimbledonu.
Karte za vođenu turu smo rezervirali prije puta, trajanje ture je nekih 90 minuta, gdje vas vodič provede po cijelom kompleksu, uključujući i centralni teren. Naša vodičica je bila gospođa Mary koja je vrhunski odradila svoj posao i s velikim znanjem na vrlo jednostavan način objašnjava povijest i pravila teniskog kluba Wimbledon.
Nakon ture posjetili smo fan shop, tamo ostavili par funti, pa sjeli na kavu prije odlaska u mjesto dvije busne stanice dalje od terena, a mjesto se zove Southfields.
Prošetali smo po kvartu za koji ne mogu reći da me se posebno dojmio, ali zanimljivo je vidjeti kvartove u kojima nema puno turista, čisto da vidiš kako ljudi žive.
Sljedeća stanica je bila katedrala St. Paul's, tipična lokacija za svakog fotografa koji dođe u London. Tu smo odradili fotke i nismo se dugo zadržavali nego smo krenuli prema Soho-u također fotkati i zapravo ispucati zadnje fotke u Londonu prije povratka u Zagreb.

Zadnji dan - pospremanje stvari provjeravanje jesmo li sve pokupili, bacanje smeća i lagano put pod noge.
Let za Zagreb je bio u 18:30 sati, tako da smo imali dovoljno vremena još malo obići grad. Fotoaparat je ostao u torbi i zadnji dan ga nisam koristio.

Oko 13 sati krenuli smo prema Stanstedu. Stigli smo dosta ranije (oko 14 h) jer su nam e-mailom javili iz Ryanair-a da zbog manjka osoblja u zračnoj luci trebamo doći barem tri sata ranije da sve stignemo obaviti na vrijeme.

Nakon što smo sve obavili otišli smo, naravno, na kavu i čekali obavijest o gateu. Kako je vrijeme prolazilo i približavalo se vrijeme ukrcaja, vidjeli smo da nešto nije kako treba jer svi dobivaju obavjest da krenu na gate, no za let prema Zagrebu i dalje ništa. Obratili smo se osoblju zračne luke i rekli su kako avion kasni.

Let je na kraju kasnio tri sata, a objašnjenje smo dobili tek kad smo ušli u avion. Navodno je bilo potrebno zamijeniti avion.

Sletjeli smo po olujnom nevremenu u Veliku Goricu gdje po prvi put otvaram onaj kišobran koji sam kupio za London! 😅☔